Gledam svo to raznobojno voce po pijaci i, pored biblijski sporne jabuke, cini mi se da je najkontraverznija od svih – lubenica. Tako jednostavna, geomertijski, taktilno i sadrzajno, a istovremeno neverovatno zanimljiva i inspirativna. Na sta konkretno mislim? Ovo prvo je ocigledno – okrugla, eventualno elipsoidna, glatka i puna vode, dakle klot. S druge strane, vrlo mocno seksualno asocijativna (oblika jajne celije, puna semena, nabrekla i socna, po principu one narodne “puna skola djaka, niotkuda vrata”), a kad i to zanemarimo, opet ni jedna druga vrsta voca (osim mozda zelenih sljivciga na putu do skole) ne izaziva u meni tako snazna secanja na kraj leta, povratak sa mora i tatu koji me docekuje sa rashladjenom, slatkom i najvecom lubenicom te godine. Cista sreca i spokoj.
Pa onda – jedna od dve konstantne dileme: kako i koji bostan odabrati? Ovde postaje sasvim razumljiv izraz “macka u dzaku”, a beskrajno su zabavni svi ti trikovi pravih majstora pri odabiru svog plena /lupkanje, kuckanje, tapsanje, zagledanje u peteljku, musku, zensku, guzu…
A sve se svodi na to da je svaka lubenica novo iskusenje i preispitivanje jesmo li podbacili ili dobro odabrali (kao da je u pitanju nesto mnogo vaznije) i bas svaki put osecamo isto blago uzbudjenje i strepnju sta ce nas sacekati ispod tvrde, nepristupacne kore. Taj osecaj ustreptalosti je jedinstven, kao i komentar koji sledi kada se bostan iznese na sto.
Druga dilema je da li jesti lubenicu kasno uvece ili ne. I uvek prevagne ovo prvo, uprkos znanju da sledece noci nece biti cvrstog sna i da ce bubrezi raditi kao protocni bojler.
A, tu je i moj licni, mali test kojim, preko lubenice, slazem staklice mozaika o tipu osobe i o tome koliko je neko zanimljiv. Sustina je u tome da posmatram kako neko sece i servira ovo voce i evo nekih pokazatelja:
- Ako osoba X preferira oblik polumeseca, retro kriske koje, kada se zagrizu, zamazu lice od uva do uva, rec je o tradicionalisti, tipu koji ovu naviku nosi (i rado se seca) detinjstva, sedenja na otvorenom, glave zaronjene medju kolena, u crveni svezi sok i pljuckanja kostica u dalj.
- Ukoliko se osoba X odluci za skidanje kore poput skalpa i zasecanje ispod bledo zelenog, radi se o stedljivom tipu, koji ceni vredan rad i trudi se da iskoristi sve do maksimuma (od cedjenja paste za zube, pa do svodjenja sijalica na neophodan minimum).
- Osoba koja se odluci za secenje lubenice na krupne komade bez uklanjanja kostica, na mom testu prolazi kao nestrpljiva, sklona brzopletosti i otaljavanju poslova, cesto dzangrizava i nezadovoljna sto bas ona mora i time da se bavi (dakle ne bas previse zabavna).
- Onaj ko se odluci za komade bez kostica, velicine zalogaja, pripada pedantnim osobama, sklonim perfekcionizmu, kao i onima koji vole da odlazu zadovoljstvo i uzivanje ostavljaju za kraj.
- Ako, pak, doticna osoba bira iskljucivo srce, a manje sladak deo zakomplikovan kosticama ostavlja drugima, rec je o samoljubljem nafilovanom tipu, sladostrasnom, koji je, po sopstvenom uverenju, najvazniji na svetu (mozda jedinac ili mamin mezimac).
- Ukoliko, suprotno prethodno pomenutom tipu, osoba bira deo uz koru, a centralni odvaja drugima – ta osoba ili ima decu ili je skromna, sramezljiva i nenapadna.
- Najzad, osoba koja voli da od lubenice napravi umetnicko delo tako sto ce je izrezbariti, po uzoru na prave majstore ove vestine kakvi se vidjaju po medjunarodnim takmicenjima ili hotelima sa pet zvezdica, bez sumnje je mastovita, sklona eksperimentisanju, koja, osim kreativnosti, poseduje i strpljivost, istrajnost i ono od cega je prica i pocela – zanimljiv i radoznao duh.
Mozda nekome ovaj mali test izgleda suvise banalno, ali sto se mene tice – pali svaki put!
Ono sto me zabavlja dok ovo pisem je pitanje kako ces ti, koji ovo citas, iseci sledeci watermelon, kao do sada ili mozda drugacije?
