Šef kuhinje
|
Iako je formalno još uvek pod statusom „nove“, početak ove 2012. godine miriše na već vidjeno. Isti likovi, iste priče, ista zastrašivanja, spletkarenja i predizborna prepucavanja... A da nije u pitanju samo subjektivni osećaj pokazuje, izmedju ostalog, kalendar za 1928. godinu. U njemu se dani i datumi poklapaju sa ovogodišnjim, pa je baš fora imati na zidu kalendar za '928.
Elem, te iste 1928. godine, neobični Švajcarac i srboljubac, Gospodin Arčibald Rajs, u očajanju i razočaranosti je napisao čuveno malo-veliko delo u kome otvoreno i jednostavno dijagnostikuje nekoliko bazičnih osobenosti Srba koje su nas koštale i još uvek koštaju boljeg statusa, ugleda i najzad života.
Opširnije... Add new comment
Šta kažete na ovaj čarobni početak novembra? Pretposlednji mesec u godini inače ni po čemu nije upečatljiv ni pamtljiv. Ne obeležavaju ga poznate revolucije, važni datumi i novogodišnje pripreme karakteristični za mesec pre i mesec posle. Novembar je u najbolju ruku važan onima koji su u njemu rodjeni ili se u njemu venčali, ali ovaj jedanaesti mesec 2011. godine je ipak jedinstven i drugačiji od ostalih. Kao što njegov redni broj kaže, novembar ove godine je prepun jedinica. Tako smo u prilici da živimo i uživamo u 1.11.'11. i 11.11.'11. godine, a i broj godina koje svako živo biće na našoj planeti napuni t.g. i to sabere sa poslednje dve cifre iz svoje godine rodjenja opet daje silne jedinice, tačnije 111. Dakle, ako je neko rodjen 1968. godine, ove godine puni 43 i kada se 68 sabere sa 43 dobije se broj 111 ili osoba rodjena 1939., ove godine puni 72, pa kada se 72 sabere sa 39, dobije se 111. I tako unedogled... Zabavno je ovo sabiranje, vraća me u drugi razred o.š.
Tik-tak, tik-tak, odlučno i neumoljivo otkucava vreme bez obzira na nas i to da li smo se negde usput spotakli, zaustavili, usporili ili uspavali. Kad ono, bam! 11 godina je prošlo!!! I, gde smo sad? Ista atmosfera, apatija, nezadovoljstvo, depresija... Mrtvo more. Jedino je živo kod PPP. Jedino ti se isplati ako si PPP. Šta je PPP? Pa, političar, peder i pekar. Ovo prvo je genijalno zanimanje za sve kompleksaše koji su navukli traume od zezanja iz školskih dana, pa se sad vrlo efikasno rehabilituju ... po svima nama (a propo, šta kažete na izjavu jednog od članova porodice maratonaca, Krkobabića juniora, o verbalnoj onaniji?!). Ako, daće bog, nek' su živi i zdravi, ima ih toliko (mislim političara, ne maratonaca), da ne mogu više da stanu u direktorske ofise i upravne odbore. Ipak, da se ne bi dreseri iz EU pobunili što ima više direktora nego firmi, lepo su se P dosetili i krenuli po dubini.
Gledam svo to raznobojno voce po pijaci i, pored biblijski sporne jabuke, cini mi se da je najkontraverznija od svih – lubenica. Tako jednostavna, geomertijski, taktilno i sadrzajno, a istovremeno neverovatno zanimljiva i inspirativna. Na sta konkretno mislim? Ovo prvo je ocigledno – okrugla, eventualno elipsoidna, glatka i puna vode, dakle klot. S druge strane, vrlo mocno seksualno asocijativna (oblika jajne celije, puna semena, nabrekla i socna, po principu one narodne “puna skola djaka, niotkuda vrata”), a kad i to zanemarimo, opet ni jedna druga vrsta voca (osim mozda zelenih sljivciga na putu do skole) ne izaziva u meni tako snazna secanja na kraj leta, povratak sa mora i tatu koji me docekuje sa rashladjenom, slatkom i najvecom lubenicom te godine. Cista sreca i spokoj. Iako teme o bolestima zaobilazim u širokom luku, a ljude, kojima su iste duhovna hrana, otvoreno izbegavam, ovom prilikom ću pobeći od sebe i posvetiti se baš tome. Mada su problemi sa bolovima u ledjima, kao i mnogi drugi poremećaji, delom genetski predisponirani, delom rezultat životnih i radnih (ili hobi) navika, ipak je psihologija ovde poentirala kao retko gde. Naime, rigidne, krute osobe, koje sebi postavljaju visoke ciljeve i nefleksibilno koračaju kroz život, vidjene su za patnike sa kičmenim stubom. My, Myself and I pripadam ovako strukturiranim ličnostima i debelo sam iskusila prethodno navedeno. E sad, najzad sam popustila i moje telo je doživelo totalni recovery, remont, popravku i to onu manuelnu, "mehaničarsku". Ruke i dodir, ništa drugo – nežno, blago, neinvazivno, toliko da se u trenutku dok sam ležala na onom “forenzičkom” stolu (uvek taj tanatos) zapitah da li ovaj čovek uopšte nešto radi? Nekako neprimetno, prišunjava se novo leto. Najzad se ukazala prilika da detetu na primeru, plastično postane jasna razlika i smena godišnjih doba. I uprkos svim burama, onim dnevnim ovozemaljskim i onim na Suncu), sve je neuobičajeno mirno. Usporeno. Može biti i da je zbog otvaranja sveprisutnog, budnog oka saobraćajnog velikog brata, ali čini mi se da je, uprkos nevidjenim gužvama i mic-po-mic gradskom kretanju, mnogo manje trubljenja sirena i nervoze. A možda je razlog i to što smo rekorderi po broju popijenih pilulica za smirenje? |